jedva cekam
jutros sam ustala naspavana...za divno cudo...napravila sebi kafu i sjela da gledam seriju. okus kafe me odnio daleko....
odjednom sam sjedila u maloj sobi sa okruglim bijelim stolom, gledam u osuncani balkon, u ruci drzim cigaretu...pijem ovu istu kafu, i razgovaram s drugaricama. Nas tri smo vec ustale, pijemo kafu, i naravno cekamo cetvrtu da ustane i popije svoju kafu koja se vec odavno hladi. "Delila hajde ustani hladi ti se kafa, a vozic jos malo pa nam ode". Delila je polako ustajala iz kreveta, spremala se, i po starom obicaju ne bi tu kafu ni pogledala. "Ja bih mogla jesti, joj kako sam gladna", bila je stalna Azrina recenica , pa bilo to jutro, ili vec poodmakao dan. Ona bi ujutro i napravila kafu, te poslje obimnog dorucka brzo bila spremna za polazak.
"Slozite te peskire, dajte sta da ponesemo za plazu, Azra skloni to sa poda, Tamira brzo pospremi taj sto, evo torba za plazu je spremna" Emina je oduvjek bila besprijekorna, cista i iako je nama ostalima "zapovjedala" sta cemo i kako cemo, sve smo je najvise voljele. uvijek bismo nju pitale sta da uradimo, gdje da idemo, kada da se vratimo, zvale smo je najcesce "gazda" , pravi zenski nadimak zar ne? vec smo se spremile za plazu, pospremile sobu, jele, i jos uvijek cekamo na Delilu koja jos uvijek stavlja kreme na tijelo, koje su joj bile neophodne, kako je ona to mislila. Napokon je bila spremna i odok smo mi skoro pa zakljucavale sobu, ona je pred ogledalom stajala sa rijecima, "eto me".
Ovu sam seriju vec jednom gledala, pa tako ni nema potrebe da svaku rijec uprati. vrijeme je bas cudno, malo sunca, malo kise, takav je mjesec april, ali svaka zraka sunca sto me obasja kroz prozor vrati me u juli prosle godine, u najbolji odmor u mom zivotu.
Sjele smo u obliznji kafic da popijemo kafu, dok vozic za plazu ne stigne, vec je pola 1, i trebale bi da se stidimo sto smo jutro izgubile na spavanje. ali eto, nismo jedine, jos je mnogo mladih ljudi koji su zbog ludog nocnog provoda, jutro malo kasnije zapoceli. Vozic je tu i sve smo spremne za novi dan na plazi. Delila jednom rukom drzi mobite i cita poruke svog voljenog, dok drugom rukom drzi sesir , da joj od vjetra ne odleti...Emina koluta ocima, i dok u glavi smislja nacin da joj mobitel izbaci iz ruku,misao joj prekida Azra ciji je smjeh ne moguce ne cuti, i takodje se poceti smijati.
I tako smo i za taj kratki put do plaze pune, novih ideja, smjesnih prijedloga, i smjeha naravno....
Jos malo pa cemo to sve opet ponoviti. Jedva cekam trenutak kada se rano ujutro iskupimo, nenaspavane, rascupane, natrpane stvarima i sa podocnjacima, na autobusku stanicu, spremne za nove avanture.
kako kazu stariji ljudi :" ne smij se toliko oplakat ces" ...i tako ja svaki put kad se smijem oplacem...